Dan velikih talasa
… kako je veliko ćutanje progutalo jednu veliku trku…
Neka mi samo još jednom neko kaže kako će neka etapa biti „duga, ravna i dosadna“ i biće povređenih. Majkemi. Spremajući se da gledam 3. etapu Tura 2017, već sam pola mozga odvojio za neke poslove na kompu koji me već duže vreme čekaju a još četvrtina je otišla da fantazira šta sve može da se radi po bašti i dvorištu.
Još kad je postalo izvesno da se hrabrom G. Van Keirsbulcku (WGG) niko neće priključiti u begu, ostao je tek minimum vijuga za audio prijem tona sa TV-a. I tako skoro 5 sati. Do poslednja 3 kilometra. Do prvog pada u glavnoj grupi gde je desetak vozača (zajedno sa žutom majcom) ostalo na asfaltu.
I do poslednjih 150 m koje su promenile celu ovu trku.
Svi smo videli. Tačnije, svi smo mislili da vidimo šta se desilo. Vrh grupe su pratile kamere sa motora, „od napred“ i kamera iz helikoptera odozgo. Cavendish je probao da prođe između Sagana i barijera s desne strane, Saganov desni lakat je sevnuo i Cav je završio u ogradi, odbio se par metara a onda je na njega naleteo Degenkolb.
Šok. Super-šok. Sagan koji nikad nije bio incidentan vozač da napravi tako nešto? Cav koji leži desetak minuta na ulici, pritrčavaju lekari, šiju ga na brzinu (kasnije ustanovljen i prelom lopatice i Cav je morao da napusti trku). Degenkolb se drži za levu šaku, svi koji znaju njegovu priču razmišljaju o tom povređenom i jedva spašenom levom kažiprstu. Sagan završava drugi iza Demara, ali se ne raduje previše, odmah ide do autobusa Dimension Date da vidi šta je sa Cav-om. Šta su rekli jedan drugom u autobusu DDD, verovatno nikad nećemo saznati.

Prolazi popodne, stižu prve vesti, Sagan je kažnjen oduzimanjem 30 sekundi (bez toga bio drugi u generalnom, odmah iza Thomasa). Zatim vest da Sagan ostaje i bez plasmana, već pada na poslednje mesto u grupi (115). I poslednji u nizu penala, oduzima mu se 80 bodova iz trke za zelenu majcu i sa trenutno drugog, pada na 24. mesto. OK, neki kažu da je morao biti kažnjen, većina se slaže da je kazna možda malo oštra, ali su svi cool.
I onda bomba – Sagan je diskvalifikovan!
Valjda nema ni jednog poštovaoca biciklizma koji je pratio trku a da se nije oglasio na Twitteru ili nekoj drugoj društvenoj mreži u naredna dva sata. U početku, velika većina je aplaudirala UCI što su najzad skupili m*da i doneli jednu hrabru odluku, bez obzira na to što je u pitanju aktuelni svetksi šampion i možda najbolji biciklista svih vremena. Pale su mnoge teške reči, možda je najtežu izrekao Grajpel (po rečima njegovog direktora) 20 metara posle linije cilja – „On (Sagan) više nije moj prijatelj“.
I onda su se pojavili kadrovi tog „sudara“ i komentari neostrašćeni navijanjem za ovog ili onog. Ja sam veliki navijač Sagana, nije tajna, pa ću zarad objektivnosti celog bloga izostaviti neka svoja zapažanja. Video snimak, Gif i serijal fotografija možete naći za treptaj oka, pogledajte sami. Ali, nemojte samo „gledati“, „vidite“ ono što je bitno za celu ovu priču. A u tome neka Vam pomognu komentari onih koji su godinama vozili u tom istom pelotonu sa tim istim vozačima.
Među prvima, svoj stav koji se nije podudarao za aplauzom većine, izneo je Jens Voigt, serijom Twittova (čitajte odozdo na gore, kako su objavljivani):
Zatim meni nepoznat autor ovog serijala slika koje pokazuju… pogledajte kad Cav počinje da pada u desno i gde je u tom trenutku Saganov lakat.
Ko što Jens kaže, pogledajte snimke ovih par sekundi pa pogledajte i par sekundi nakon ovoga što se vidi na ovim fotografijama. Ja sam izdvojio ovu grupu kadrova, od 204 do 195 metara pre cilja. Jedna sekunda. Pogledajte gde je glava Cav-a u odnosu na njegov bicikli dobro pogledajte neki video koji poklazuje ove trenutke. I obratite pažnju gde je Saganov lakat sve vreme. Videćete da Cav glavom udara Sagana (verovatno negde u kuk ili slabine) pokušavajući da ga pomeri i da prođe do točka Demara. To nije remplovanje, rame uz rame, to je udarac glavom. Sagan tek nakon što Cav pada na desno i već je skoro metar iza njega (vidi se na snimcima odozgo) izbacuje lakat.
Ali to na 90% fotografija koje danas možete naći na netu izgleda kao da je Sagan udario Cava i izbacio ga sa staze. Atraktivno, odvratno i poslastica za britansku žutu štampu.
Bilo kako bilo, Sagan je izbačen sa trke, Cav povređen, Degenkolb će verovatno nastaviti trku ali još uvek nije sigurno koliko će i da li će moći.
Grajpel se javno izvinio Saganu sa komentarom „Bilo bi bolje da prvo pogledam snimke pa onda komentarišem“. Mnogi drugi aktivni i penzionisani vozači su stali na stranu Sagana i proglasili odluku UCI sudija preoštrom. Ali, to sad ništa neće promeniti. Iako se od jutros po Twitteru provlači #NoSaganNoTour ne bi bilo korektno okrenuti leđa trci u kojoj još uvek 190 vozača pokušava da ostavi svoje ime u istoriji.
Možda je sve moglo biti drugačije i pravednije da Cav nije ćutao (a od jutros izašao sa „moram da ga pitam za taj lakat“) jer ga Sagan bukvalno nije dodirnuo. Da se oglasio Degenkolb koji već godinama gleda u leđa i Saganu i Cavu i video je ne jednom kako Cav ruši druge udarcima ramena ili glavom (pogledajte finiš 10. etape Tura 2013, tada je Degenkolb vozio za Argos, njegovog čoveka je Cav sastavio sa zemljom). Ceo incident se odigravao 2 metra ispred njega. Možda da je među sudijama neko ko je živeo trke iznutra (ako je suditi po komentarima, među sudijama koji su doneli ovu odluku nema ni jednog bivšeg aktivnog vozača). Možda da su se oglasili i drugi sprinteri koji godinama voze sa ovom dvojicom. Da su bar malo bolje pogledali kadar po kadar ovaj incident, imaju na raspolaganju mnogo bolju opremu i čistije snimke nego što je ovaj moj prastari PC i snimci sa YT. Možda.
Ovo će biti samo još jedan od bisera u nizu UCI čudnih odluka i možda ću na leto, dok u hladu oraha čekam Vueltu, napraviti jedan tekst na tu temu.
A do tad ću žaliti što niko vozačima ne pušta Đoletovu pesmu „Krivi smo mi što smo ćutali“.
Možda bi shvatili.
Pozdrav iz fotelje.