Razglednica iz Glazgova, Evropsko prvenstvo, najava drumske trke, kraj

Ove godine, Evropski sportski šampionat (takmičenja evrospkih sportista u 8 sportova) se održava od 2-12 avgusta. Glavni domaćin je Glazgov, pa se u Škotskoj održava največi broj takmičenja, dok se takmičenja u atletici održavaju u isto vreme u Berlinu. Prethodnih 10 dana smo se nagledali biciklizma u raznim varijantama, od piste, preko triatlona pa do hronometara i drumskih vožnji za žene i mlađe kategorije. Sutra je poslednji dan ovog takmičenja i dan kada će na programu biti drumska trka za muškarce, dan kad će pasti odluka ko će narednu godinu na drumskim trkama nositi belu majcu sa plavom zastavom i zvezdicama. 2016 je to bio Sagan (ali tad se nismo nagledali ovog dresa, simboli su bili diskretno ukombinovani u dres Svetskog prvaka). Prošle godine je pobedio Kristoff.

Šta očekivati ove godine.

Staza je dobro poznata svim učesnicima i na njoj je 2013 Mark Cavendish osvojio titulu Nacionalnog šampiona Britanije. Bio je prijavljen i ove godine, ali je po zvaničnom saopštenju tima DDD, povučen sa trke iz zdravstvenih razloga, po savetu lekara. Nije naglašeno od čega boluje Cav, ali se zna da će ozdraviti za Artic race of Norway, gde će se sigurno pojaviti. Toliko o tome.

Sama staza (koju smo imali prilike da vidimo i za vreme ženske trke) je cela gore-dole, nema mesta za prepuštanje dugim ravnim linijama, sve vreme će raditi menjači i ustajaće se iz sedišta. Iako nema klasičnih brda, ima dosta kratkih i strmih rampi i oštrih krivina, kao stvorenih da se na njima poklekne i ispusti na sekund neki od favorita iz vida. Krug je dug malo preko 14 km i vozi se više od 235 km, znači, mesta za zasede i neke finte ima koliko hoćete. Neki delovi me malo podsećaju na onu stazu iz Rochestera, na svetskom od pre par godina.

Skoro svi tekstovi na ovu temu među glavne favorite svrstavaju Sagana, GVA i Kristofa, sa čime se i autor ovog teksta uglavnom slaže, ali bi se o (ne)pojavljivanjima nekih vozača i nekima koji mogu da iznenade, moglo još što šta reći.

Sa Saganom već prave šale da nije obukao originalni dres tima od 2011 kad je krenuo da hvata Zelene majce. Sataza na Svetskom mu nikako odgovara, pa iako uvek spreman da da maksimum, verovatno i sam zna da mu je mnogo veća šansa  da bude evropski a ne svetski prvak za 2019. Kristoff ga drži na nišanu cele sezone, još od prošlog Svetskog kad ga je upravo Sagan odsprintao na liniji cilja. Izgubio je od Sagana još u par navrata ove sezone, a Jelisejska polja, iako krem na TDF verovatno nisu dovoljna satisfakcija jer je bilo očigledno na kraju da Sagan nakon onog pada nema snage za pravi finiš. Uz njih dvojicu, GVA će uvek biti pri vrhu, staza mu odgovara, rasterećen je briga za narednu sezonu i može da opušteno vozi po volji.

Šta možemo očekivati?

Veliki deo stručnjaka se opredeljuje za varijantu grupnog sprinta, ali sa manjim brojem vozača. Neće svi doći sa glavnom grupom napred, više je nego sigurno. Ako se desi grupni sprint, koga očekivati napred osim navedene trojice?

Po meni, iako mnogi favorizuju Colbrellia (ITA) mislim da će Viviani imati veću ulogu u finišu. Čak mi je „Favorit iz senke br.1“. Ove sezone je neverovatno popravio izlaske na brda, i verujem da će ovu nazubljenu trasu savladati mnogo bolje nego se to na prvi pogled čini.

Degenkolb. Ako je pobeda na „Rube“ etapi na TDF najzad pokrenula prave motore u borbenom Nemcu, sutra bi ga trebalo videti do samog kraja akcije. Na nekim klasicima je bio malo bez sreće, malo ostajao pozadi i gubio kontakt sa vodećom grupom, ali verujem da mu se sutra tako nešto neće desiti. Ovog puta, kod Nemaca je  varijanta sa dva kapitena  otpala, Greipel je i ovde platio ceh lošoj sezoni i neće ga sutra biti na trci (bio na širem spisku).

Cocquard. Koliko juče je za dlaku poražen od Kittela na TDF, danas ostvaruje osrednje rezultate u timu koji nije bio ni pozvan na Tur. Mislim da gori od želje da svima pokaže koliko vredi. Može da ide po manjim brdima, odlično sprinta u finišu, ne treba mu niko da ga vodi, snalazi se sam u poslendnjem kilometru. Francuzi vode i Laporta (COF) i ne znam kakva će im biti taktika, ali ako ikako bude mogao da napadne, Brian će biti plasiran visoko.  Kad već pominjem Francuze, na širem spisku je bio i Bouhanni, ali je dobio gastritis i povučen je da se sprema za Vueltu. Ok.

Od ostalih sprintera i klasičara, ne bih izdvoji o nikog za grupni sprint.

Ali zato bih pomenuo još par imena koja na svoj način mogu da zasole trku.

Mohorič i VanAert. Ako se bude formirao beg koji može da pobedi, mislim da će ova dvojica biti u njemu. Mohorič zna kako se pobeđuje iz bega, ima i disciplinu i volju i snagu za to. Van Aert je pobedio Trku oko Danske i na Evropsko stiže sa samopuzdanjem na najvišem nivou. Nije da mu je to falilo ranije, ali je prošle godine često posustajao u poslednjih par kilometara. Ako ove godine krene napred (zavisi mnogo i od taktike tima Belgije), to mu se neće desiti i može da naravi čudo.

I za kraj, da pomenem staru gardu lopova i kradljivaca etapa iz kasnog bega, Štibar, Weening, Navardauskas, Rui Costa i Albasini. Da su tu Cummings i Gilbert, bila bi garantovana žurka na 40-50km od cilja, ovako, nadam se da će bar neko od ovih iskusnih vukova probati da malo žešće promeša karte u poslednjoj petini trke.

U nedeljama pretrpanim trkama (kad ja kažem da je bilo previše, onda možete misliti: Danska, Portugal, Poljska, Češka, Ruanda, Juta, Burgos,… sve u skoro isto vreme, a od ponedeljka krće BingBank Tour, bivši Eneco)), ova trka će biti osveženje, trka od par sati, za mesto u istoriji.

Moja prognoza:

  1. Sagan
  2. GVA
  3. Viviani

   Spremite hladno piće, grickalice, internet, pa da se kuckamo iz fotelje 🙂

 

NAKON KRAJA:

Vrlo ružno vreme, mokro, hladno i klizavo, odustajanje Sagana nakon 150 km i neočekivano mlaka reakcija glavne grupe na odvajanje 7 vozača pred kraj je uglavnom sve što se može reći za prve 3/4 trke. Kada je prva grupa begunaca uhvaćena i kad je Mohorič u par navrata probao da povuče jače novu beg, ponadao sam se da će u tome uspeti. Ali nije.

Namerno ili ne, Italijani koji su celu trku vozili na vrhu grupe, uspeli su da se uključe u mali beg od 10 vozača sa Trentinom i Cimolaiem. Ostatak bega su osim ostalih činile mlade nade Van Aert (BEL) i Van der Poel (HOL) i iskusni Albasini (SWI). Ostatak belgijske ekipe nije hteo da juri begunce verujući da će Art moći da uradi nešto. Isto su mislili i Holanđani. Ostaje nejasno zašto su Francuci ostavili napred Perichona, Nemci Denza a Norvežani nikog.

Bilo kako bilo, očekivani napadi Aerta i de Poela na uzbrdici su izostali, pa je Trentin bez velike muke ostajao u vhu grupe. Još kad je pola bega popadalo u ogradu na jednoj krivini u desno, moglo se očekivati da će Trentin uz pomoć Cimolaia da bez problema izvuče finiš. Tako je i bilo. Odigrali su školski i Trentin, kao jedini pravi sprinter u toj maloj grupi, postao je novi Šampion Evrope. Čestitam 🙂

 

2 Comments

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *