TDF 2021, sjaj i malo sivila

Upravo je završio TDF 2021, Pogi drugi put za redom pobedio i uzeo i belu i tačkastu majicu, već prežaljeni Cavendish se kao Feniks izdigao iz pepela i izjednačio rekord Edija Merksa pobedivši u 4 etape i  dostignuvši 34 pobede na TDF. I šta reći nakon poslednje 3 nedelje?

Ne napušta me prilina doza razočarenja jer u drugoj polovini trke (možda i ranije) nije bilo nikakve neizvesnosti ko će pobediti ovaj TDF. Glavi favoriti su padali i propadali, čekali jedan drugog, vozili neke pogrešne ritmove i na kraju svi završili sa više od 5 minuta iza prvoplasiranog. U normalnim uslovima (ako nema ozbiljnog pada ili kvara na nekom nedostupnom mestu), takav minus se ne dostiže. I neka oproste svi oni koji su navijali za pojedine vozače iz TOP 10, nije mi bilo zanimljivo da gledam borbu za 2–8 mesta. To je trebalo da bude samo dodatna poslastica.

Ali, glavno jelo je izostalo 🙁

Da ne bude da baš ništa nije valjalo, da pomenem nekoliko divnih stvari koje smo videli na ovom TDF:

Cavendish. Nije osvojio Tur ali je osvojio i najtvrdokornije navijače širom planete neverovatnom predstavom u režiji direktora Lefevra, kompozitora Morkova i pratećih vokala DQT. Već deceniju neprikosnoven sprinterski voz (možda mu je mogao parirati samo onaj Argus Shimana), vratio je na čelo izgubljeno jagnje, Cavendisha, namestio mu nišanske sprave, reflekse i glad za pobedama i samo realizovao ono u čemu su najbolji. Samo u 3. etapi su zbog kasnog pada ispali iz ritma, ali im se tad sreća obilato nasmešila, delić sekunde neopreznosti i Caleb je pokupio Sagana pred ciljem. Dva konkurenta manje (kasnije Demarea i Cocquarda uhvatila rampa), a u narednim etapama, pobednik 3. etape Tim Merlier je neobjašnjivo prekomandovan da bude poslednji čovek pre Phillipsena i to je bilo to. U dosta šarenoj postavci TDF gde ni jedan sprinter nije pokazao kontinuitet duže od 2 etape, pobede su se nizale kao na traci. Čovek koji  je pred kraj prošle godine bio već otpisan i zreo za penziju, ušao je u istoriju. Dostigao je stari rekord Edija Mercxa ima 34 pobede na TDF, najviše od svih aktvinih vozača. WvA mu je pokvario računicu na Jelisejskim poljima. Ali, sačekajmo 2022, možda ovo ne bude poslednji broj.

Pogačar. Postoji velika opasnost da šta god da napišem, biće da je to već napisano 10 puta. Zato ga neću obasipati hvalospevima, toga je pun internet. Dečko je hakovao igricu i mnogim „zvezdama“ postavio nedostižne nivoe koje moraju da pređu da bi bili ozbiljni konkurenti za osvajanje TDF. Osvojio je drugi TDF za redom, ovaj put bez drame, bez neizvesnosti i sa već ucrtanom najvećom mogućom metom na leđima. I niko mu nije mogao ništa. Predstojeće jeseni, mnogi timovi će morati da se duboko zamisle, da li forsiranje vozova, pa i manjih pratećih grupa, protiv jednog ovakvog protivnika ima ikakvog smisla. Jer u hronometru, mnogi ne mogu da mu pridju na bliže od 2 minuta. U brdima, 1 na 1, mogu samo da se mole Bogu da ne skače i ne menja ritam svakih 100 m. A ako se UAE raseče i oko Tadeja formira pravi tim radnika/ratnika koji ga neće napuštati pri prvom pojačanju ritma, Froomova 4 TDF će vrlo brzo biti ugroženi.

Begovi i daleki begovi. Devet etapa je osvojeno iz bega, pa onda napadom iz tog bega. I to kakvim napadima, sa 30, 40, 60 km… I dok se peloton dosadno razvlačio i po 10+ minuta iza begunaca, na samom vrhu smo gledali fantastične napade, hrabrost i veru u sebe, „DANAS JE MOJ DAN I NE DAM GA NIKOM“. Mohorič 2 puta, Theuns, Molema, Kuss, O Connor, Konrad, Politt, WvA,… pokazali su da u danas više nego proračunatom pelotonu gde se sve meri watima i obrtajima, ipak najvažnije srce i spremnost da se sagori do kraja. I to je ono što ćemo svi pamtiti. Ostaje žal što Van Moer nije uspeo u sličnom pokušaju, uhvaćen je na oko 120 m do cilja, ali kao što ćemo svi pamtiti hvatanje Tonija Martina na 6. etapi Vuelte 2013 (a nemam pojma ko je osvojio tu etapu /Morkov/), tako ćemo pamtiti i mladog belgijanca i njegovu „za malo“ pobedu 🙂

Wout Van Aert. Reći ću samo ovo, pobedio u sprinterskoj etapi, iz dalekog bega osvojio brdsku etapu na kojoj se išlo preko Mont Ventua 2 puta i na kraju je pobedio na hronometru. Višestruki šampion u ciklokrosu, očekujem da sledeći TDF osvoji u umetničkom klizanju i karlingu jer izgleda samo još u tome nije ostvario rezultate. Ovog trenutka, ne postoji jači ni kompletniji vozač u svetskom biciklizmu.

O lošim stvarima bih mogao da pišem danima, na žalost. O padovima, lošim taktikama, lošem ponašanju, napuštanju i odustajanjima (42!!!), ali to ću ostaviti možda, za jesen, kad krene pauza. Ali, moram da pomenem sunovrat, raspad, totalni debakl INEOS-a. Ima timova koji bi sad uveliko slavili da su imaju 3. mesto u generalnom, ali da li je INEOS time zadovoljan? Šta god rekli, sigurno nisu. Možda samo Carapaz, na ličnom nivou i tu nema nikakve primedbe. Ali, kad dovedeš ekipu sa svežim osvajačima Gira (2x) i TDF, kad celo proleće drmaš na svim važnijim trkama po Evropi (uzmeš i ovaj GIro), TDF koji prodje bez ijedne pobede, i što je strašnije, bez i jednog jedinog realnog pokušaja da se napadne prvo mesto, onda neko mora da odgovori u šta su uložena onolika sredstva? O nekim naprslinama u samom oklopu „crnog voza“ za koje sam više nego siguran da iza toga stoje loši međuljudski odnosi, moraće da se ozbiljno povede računa, jer neka nova najavljena imena i novi transferi će samo još više podići tenziju. Ako niste znali šta znači „mala voda, mnogo krokodila“, samo pogledajte ko je sve u INEOSu i ko će sve doći ove zime. Leteće perje.

Ali, o tom – po tom.

Biciklizam se promenio, pa i ova trka. Verujem da će vrlo brzo neki glavni igrači otići sa scene. Jedva čekam da vidim ko će ih zameniti 🙂

Vidimo se na OI 🙂

Pozdrav iz debelog hlada oraha 🙂

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *