Express u 20:20
Dođe i ta 2020, godina u kojoj će nam sve biti lepše, bolje, zdravije i uspešnije (bar smo tako zdravili jedni drugima u Novogodišnjoj noći). I dok se neki još nisu pošteno naspavali posle proslave, tamo daleko okapoan je za neke već krenula sezona. Australijanci već tradicionalno osim malih, lokalnih klasika, kreću u novu sezonu državnim prvenstvom (gde je Turbo Durbo neočekivano i vrlo ubedljivo na hronometru pobedio puno pominjanog Rohana Denisa). Trenutno ide Tour Down Under, prva trka sezone, prvo otvaranje karata nekih timova. Već smo imali 2 sprinterske etape i kao uvod u trku, „mali“ Schwalbe klasik, takođe prilagođen sprinterima. Kako je prošlogodišnji prelazni rok bio vrlo turbulentan sa mnogo velikih imena koja su promenila boje, da onda pogledamo ko je od najbržih otišao gde i šta ćemo možda videti u ovoj sezoni.
Veliki broj poznatih sprintera je promenio sredinu, neki u trenutno vrhunskoj formi, neki sa velikim brojem pobeda u svojim biografijama, ali ovako ili onako, videćemo mnoge izmenjene uloge i poznata lica u novim dresovima na krajevima sprinterskih etapa.
Viviani je aktuelni Evropski šampion i čovek koji je po mnogo čemu obeležio prethodne dve godine provedene u QS. O njegovim kvalitetima kao sprintera je suvišno pričati, danas jedan od TOP 5 najbržih na cilju je posle vrlo uspešne saradnje sa QS odlučio da se preseli u mnogo manji i po mnogima mnogo slabije organizovani Cofidis. Pomalo začuđujuća odluka jer iako su godinama uvežbavali voz za Bouhania i Laporta, Cofidis se ne može pohvaliti nekim ozbiljnim pobedama. Naprotiv, vrlo loša atmosfera u samom timu koja je par puta eskalirala u ortvorene sukobe Buhani –uprava – ostatak tima, dovodi u pitanje ispravnost ovakve odluke Vivianija. Ostavio je u QS vrlo za njega uspešno organizovan voz (uglavnom je Morkov bio poslednji vozač), sa sobom poveo Sabatinija i sad svi čekamo da vidimo kako funkcioniše novi tim.
Sudeći po početku, ništa posebno. Na Schwalbe klasiku je bio drugi, na prevoj etapi TDU 4, na trećoj je bio deo velikog pada. Sprinterski voz je precizna mašina, treba vremena da se uigra kako treba, možda mu treba više vremena.
Na njegovo mesto je u QS voz uskočio Sem Benett iz Bore. Nesrećno zarobljen između mega zvezde Sagana i fantastičnog Ackermana, nemačkog sprintera u nemačkom timu, već par godina je bio „samo treći“ sprinter u timu što vozač njegovih sposobnosti ne zaslužuje. I dalje mislim da je uprava Bore morala da nađe način da se boljom rotacijom i Benetu pruži prilika da vozi one najveće trke, ali pored Sagana će i Ackerman teško videti TDF, o trećem sprinteru da i ne govorimo.
Izgleda da su u ovoj kombinaciji svi srećni, Benett će se navozati velikih trka, QS je dobio fantastičnog vozača veovatno za manje pare nego što je koštao Viviani a sam voz radi i dalje perfektno, bar je tako bilo u prvoj etapi TDU. Kao pomoć, Benett je sa sobom poveo Archbolda, čoveka koji je za manje od godinu dana od kontinentalnog tima proleteo preko Bore do QS. Za njega verovatno ne postoji bolje.
Sad bez gledanja po internetu – kad je poslednji put Cavendish pobedio? Priznajem, morao sam da pogledam po nekim sajtovima, 23. februara 2017, prva etapa Abu Dhabi tura. I od tad, samo loši rezultati i DNF. Epstein-Barr virus je zvaničo proglašen za glavni uzrok, nimalo naivna boljka romantičnog imena „bolest poljubaca“ (poznatija kao mononukleoa) koja je prekinula mnoge sportske karijere (sećate se švedskog tenisera vrhunske klase, Soderlinga?). Dimension Data je bila strpljiva, pomagala u lečenju, nije ga forsirala da se vrati pre vremena, ali to dve godine nije dalo rezultate. Na kraju, tim je promenio sponzora i ime (sad su NTT) i glavnog sprintera – Cav je otišao u Bahrein–McLaren.
Iako bih voleo da zbog svega što je do sad uradio, napravi još po koju veliku pobedu, ali stvarno ne vidim da će svoju ne samo formu već i eksplozivnost vratiti na neophodan nivo. Pokušaće ponovo da naštimuje nišanske sprave vožnjom na pisti, ali, mislim da nećemo videti neke velike rezultate.
Kad je pre dve godine Gorila odlučio da iz Loto Sudala u kojem mu je polako ponestajalo snage za velika dela ode u „drugu ligu“ i tim Arkea Samsic, verovatno su mnogi pomislili da polako spušta zavesu na svoju karijeru. Još kad je 2019 prišla kraju a na njegovom računu samo jedna pobeda (na jednoj maloj, maloj trci), činilo se da je kraj.
Međutim, drumski točak je nepredvidiv, Kaćuša se raspala, njenu licencu pokuplia ISA (SAda Israel Start–up Nation), trebao im dobar, iskusan sprinter i hop – eto Gorile opet u World timu, na velikim trkama. Sudeći po početku sezone, Gorila je skoro na svom starom nivou, na prvoj etapi TDU je bio 5., na drugoj ga je pad ostavio daleko od finiša. Ne bi me iznenadilo da pokupi po koju pobedu tokom ove sezone, a ako uz njega stave nekog mladog nebrušenog sprintera, imaće od koga da mnogo nauči. Dobra investicija za ISN.
Bouhanni. Ponekad preterano nazivan „lošim momkom“ drumskog biciklizma je skoro dotakao zvezde dok je bio u FDJ. Tri pobede na Giru su mu dale najveći mogući vetar u leđa, ali su čelnici kluba bili neumoljivi i sve karte stavili (i još uvek stavljaju) na Demarea. Zato je pun gorčine napustio FDJ i otiđšao u tad pro kont tim Cofidis koji je potpuno reorganizovan i podređen njemu.
I nije se isplatilo. I pored meseci i meseci vežbanja, voz nije funkcionisao, često se raspadao i pomalo tragikomično ostavljao Bouhanija da vozi par stotina metara ispred samog voza. Od zvezde do najomraženijeg člana tima, to je poslednjih 5 godina provedenih u Cofidisu za Bouhanija. Od raznih povlastica, (ugovor za brata, vođenje oca na sve trke, o trošku tima, naravno) pa do borbe za goli opstanak protiv nekoga ko je trebao da mu bude prvi pomoćnik (Laporte). Koliko se Arkea „usrećila“ sa Bouhanijem, videćmo vrlo brzo. Ako nisu uspeli da bolje i efikasnije iskoriste Greipela koji je uvek i nesumljivo 100% posvećen timu za koji vozi, kako li će tek iskoristiti momka koji i dalje nosi sa sobom neke predrasude koje upravljaju njegovim životom i na drumu i van njega. Želim mu sreću, ali sumnjam da će se nešto iz ovoga izroditi.
Ostali sprinteri (bar oni koji spadaju u poznatije i bolje) su ostali tu gde jesu. Lično, željno iščekujem da vidim da li se Gaviria vratio u staru formu, da kli je Sagan odlučio da se ove godine malo više trka a manje zabavlja, da li ćemo gledati „rat“ Ackermann–Benett–Gronenvegen–Ewan na TDF? I ko će da pokupi najviše slave.
Furiozno brza 2020 u najavi.
Vežite se 🙂
Pozdrav iz fotelje.